Mubera Duzel
Written by Crni_Vuk Subota, 13 Decembar 2008 11:21
Proteklih dana tražeci informacije o 101. HVO Brigadi Bihać, koja je djelovala kao samostalna brigada unutar V Korpusa ARBIH uspjeli smo da stupimo u kontakt sa osnivačem HVO Bihac, g. Tomislavom Dretarom.
Prenosimo vam ovde kratki intervju, koji je uradio nas član CrNi VuK.
PLBIH: G. Dretar, dali nam mozete opisati kako je došlo do formiranja HVO-a Bihać i kakva je bila vaša uloga?
DRETAR: Osim onoga što ima na Portalu “Bihać” Wikizvora, Tekstova na stranici “The Famous Bosniaks” ja mogu dodati samo da sam utemeljio Općinski HVO Bihać i Okružni HVO Bihać. Bio sam mu prvim predsjednikom i time zapovjednikom. 101. bihaćka hrvatska bojna je druga postrojba koja je formirana na Okrugu. Naime, ona je formirana bez poziva na mobilizaciju kao i 1. bihaćka muslimanska brigada koja je izvršila smotru nekoliko dana prije hrvatske. Prvi zapovjedni, bojne bio je satnik Branko Čavor, a zamjenik komandanta OPŠTO bio je nadsatnik Matija Ćosić. Nastavi čitati
Objavljeno u Intervjui
Ja izdajem stanove Marokancima!
I rent appartments to Marocasns!
Objavljeno u Grafičke poruke
Esej:
- O jeziku je, bolan riječ iliti o Hrvatima i jeziku bosanskom malo drukčije…
Mislim da smo već došli u vrijeme kad i ptice na grani znaju da bosanski jezik nije mit, da jest stvarnost. Ne samo ova koju pokazuje naziv jezika koji je postao ustavna kategorija. On je praksa. Uzburkana, nedorečena. ostrašćena, vrela, virovita i plaha i plahovita, sveprisutna tako da ju više nitko ne može osporiti. Ali ušla je poput rijeke s tim istim netom pobrojanim kvalitetima u svoje korito i sad protječe svojom prvom etapom na putu na kojem će biti ukroćena, strpana u standarde, norme i zakone, kako to već biva. Neki misle da je taj jezik zakasnio na filozofsku gozbu. U grdnoj su zabludi, taj jezik je zastao u dubinama i tajnim odajama svoje jezične mladosti i pristiže u pravi čas na rečenu gozbu da donese mladu krv bosanskom narodnom biću, koje sebe još nije svjesno i koje sebe još traži po jamama povijesti. Jezik bosanski je kao i njene rijeke, bosanske, sav jedno vrelo, daleko u nedogledu od svog ušća, kojeg možda i nema… Nastavi čitati
Objavljeno u Eseji
Nije me nitko pitao, nit’ očekujem da me pita: Zašto ste vi, Tomislave Dretaru za cjelovitu i građansku Bosnu i Hercegeovinu a protiv “entitetske i etničke” podjele BiH (A Hrvati u BiH nisu etnička skupina već državotvorna nacija zašto nas Zagreb i drži dovoljno dobrim da mu čuvamo guzicu u zaleđu Splita, Une , Knina i Dubrovnika. Da ne zaboravim Gospon Tuđman za kojeg je dokazano da je bil’ vjerski podoban jer je još kak gimnazijalec pisal svom župniku, zaboravil sam vu kojem je gradecu ranogajec rojen, ah da vu Velikom Trgovišću, ne tak daleko od Velikog Trojstva gde je pokojni Jožek delal kad se Francek rodil, dakle pisal je svom župniku da se moli Presvetoj Bogorodici ili tak nekak i to je objavljeno umah kad su četniki ili je to bila JNA ili KOS ili UDB-a, objavili njegovu zaqmolnicu da ga prime vu Partiju za koju sam sebe drži veoma podobnim. I taj Francek je rekel da su Balkanci zaostali i debili ili tak nekak te se ne pristaje Hrvatima da budu med Balkancima. Tako smo ja i moja mama i moj dida Ante Rivić i Pelazg Petar Gudelj, i Bodul Petar Hektorović i Dubrovčanin Ivan Gundulić, i prečasni monsinjori Ivan Puljić i Franjo Komarica, i nobelovci Ivo Andrić i Vladimir Prelog, te Jure i Boban, te od četnika silovane časne sestre na obali Drine, da se Hrvati islamske vjeroispovijedi i ne spominju, dakli svi i još gotovo milijun takvih iz BiH, pa svi Slavonci i pola populacije Zagreba, sve samo Balkanci, pa zato zaostali, Cigani, bukvani itd. Pa kak ću ja bit Hrvatom kad sam glupi Bosanac, a Pajo Kanižaj uopće nije bedak neg je genij samo malo manji od Slavka Mihalića koji je sanjao nobelovske snove. Da, rješenje je odvojiti ih od tih tvrdoglavih Hrvata islamske vjeroispovijedi koji nikako da shvate da su postali od starih Hrvata ili ima da ih nema.) ali iako je nezvanima mjesto za vratima ja ću kriknuti kao Ivan Baptist iz pustinje, čuo tko ili ne čuo. Evo zašto: Da bi mom hrvatskom narodu bilo bolje! HDZ i hrvatski nacionalisti lopovske orijentacije, sebični egoisti, pohlepni vlastodršci, ratni i novokapitalističkidobitnici (inače zakašnjela sorta iznikla iz mraka doba prvobitne akumulacije kapitala i slični tvrde suprotno. Vele, biće hrvatskog naroda je podijeljeno, treba ga spojiti, jer osjećamo bol u nacionalnom biću, samo ne znam gdje u glavi ili u trbuhu. Koliko ja znam ima dva i pol milijuna Hrvata diljem svijeta zaostalih od emigracijskog vala dugog od doba kad je Tin Ujević plakao za onima koji su odlazili u nepreglednim kolonama sa zagrebačkog kolodvora koncem devetnaestog i u osvit dvadesetog stoljeća, a za kojima oni što plaču nad sudbinom nacije ne rone suze, ali je Šime Đodan varao Hrvate s njihovih stotinu milijardi dolara koje će pobijediti četnike. Obećavao tuđe. Danas Šime više nigdje nema, vjerojatno je dobio svoju kost za glodanje, pa sad sadi luk u svojoj bašči. A morebit je pravednik već preselio u svoj raj. Zatim ima jedan milijun Hrvata koji su otperjali u Titino i Francekovo vrijeme vanka, i za njima nitko ne plače. I sam sam među njima i vidim iz ovih krajeva jedan veliki vašar taštine koji vrti Hrvate od Dubrovnika, otkud je neven Jurica krenuo na put oko svijeta do Vrbe gdje mi je otac držao strojnicu da bi Dudek mogel mirno napasati svoju kravicu. Naime, pravi, istinski i veliki Hrvati ismijavaju se nama koji guljačimo noćne smjene po europskim radilištima da smo bedaki. Ali plaču oni za, sada već samo 400 tisuća Hrvata u BiH preostalih nakon povijesne akcije malih naroda u svjetskoj povijesti. A Veliki Goran Ivanišević se ljuti što su ti i takvi došli u Split koji je njegov a ne i od tih Balkanaca, koji su mu oteli višestoljetna prava na Split i splitsko groblje….
Objavljeno u Komentari
Nedavno sam vidio site na kojem četnički duh izlazi iz boce, site se zove Nož, Žica, Srebrenica. Rugaju se Muslimanima koje su pobili kad ovi nisu imali oružja u rukama i predali se časnim Srbima na časnu srpsku i đeneralsku reč. Traže ništa manje nego da se ljudi islamske vjeroispovijedi potpuno istrijebe iz Europe. Uopće ne sumnjam da se takvi ne bi zaustavili na granicama Europe. Kao što je Goebelsa na Kavkazu zaustavila ruska sila da ne prijeđe na Bliski istok. Hitleru nije smetao Islam, da pancirku jeruzalemskom muftiji da se štiti od Čifuta, smetalo mu je Hebrejstvo. Od djetinjstva slušam da smo mi Hrvati predziđe kršćanstva, kao da ispred nas nema Srba ni Bugara. Sad su to preuzeli srpski nacisti, i služe se latinskim jezikom (kao da su učili latinski a ne pojali crkvenoslavenski). Antemuralis christiansis su sad oni i stavili su sebi u zadaću da zaustave prodor Islama u Europu. Ćuj bolan! Tko im je to dao da rade. Njihovi su pradjedovi tako zdušnu surađivali s Turcima koji su kao širili Islam. Malo morgen. Ne-Muslimani su plaćali porez od 30% , a Muslimani i10% i uopće nije bilo tako lako prijeći na Islam, kao što se govori. Rasprave o vjerskim razlikama i odlikama, o miru i ratu vođeni su u uskim islamskim krugovima onih koji su dijelili dobit od pljačke pri ratnim pohodima, a ne ova sirotinja, da ne kažem fukara, što dolazi trbuhom za kruhom rintati po Europi. Nastavi čitati
Objavljeno u Komentari
“palimpsest na pergameni Carmen Medie” 
Stati i zaustaviti padanje meteora po travi na vrhu planinskom,
Po tome opet krenuti uzvodno zatim od sjevernog pola prema južnom
U potrazi za posljednjim bosanskim runolistima koje nije obrao
Izvršni sekretar komiteta smrti s Pala koja namiguju Sarajevu
krenuti jednog jutra u Univerzitetsku biblioteku i na ćošku
čekati da naiđe Mak Dizdar vodeći za ruku pionira Admirala
ovo malo vremena ne izgubiti prije nego Miljacka ne uvre
negdje kod Gacka pod teretom svemirskih tovara na magarcu
kojeg jaši dragana sultana Bajazita odvozeći rujno vino s Kosova.
Zlatno runo ispod pasa kao zalog ljubavi koja se rađa
I onda i ondje gdje joj se ne ni nadaš.
Hrabrost prizvati pa nestati u hladu Počitelja s one strane Dretelja.
Lanac života zavitlati u koprive da nježnije miluju bolesti jetre;
U gnjevu se osmjehnuti kukuruzištu na vrhu gore Romanije
I njegovu svilenu bradu pustiti da se vije kao barjak od sazviježđa
Velika i Mala kola zajedno u atlasu koji crtaju Sidran i Kusturica
Postati ljubitelj novih iluminacija zvanih Ime mi je Crvena
Ostati do kasnu noć na školju preko puta Makarske i u Zaostrogu
Stati, osluhnuti i ovo malo prečuti, ludost prizvati pa ismijati
Himnu života ofucanu knjigama Novih Velikih Slavnih Pjesnika i onda
Iskidati sve krpice koje Vasko Popa nije uspio vratiti u stanje djetinjstva
U hipu ih spasiti od starenja i zrenja u novom kolažu ispod srca.
Postati zmaj kojeg dječaci šalju prema Svevišnjemu negdje nad Islamabadom
Ostati vir zeleni u unskom oku namjesto irisa Perunovog u Plješevici
Stati, gledati i ovo malo svevideće oko obasuti prašinom sa zvijezda
Vječnost prizvati pa okovati crveni mak posvemašnjom slobodom
Bagremovog cvijeta dok opija nečije zadnje djevojačko proljeće.
Platno života razastrti po livadi gdje miriše europska kamilica.
U stihu biti narcis s Bjelašnice runolist koji smaragde dobacuje nebu
U ushitu djevojaštva koje se velebitskim vilama po Iliriji razgaljuje vjetrom
Postati bijelo janje na Bendbaši sevdalinka na dvoru sedmoro braće Morića,
s večeri kad mahale fenjere zapale da se Emina vidi bolje iz bašće od jasmina.
Kad Ivan Frano Gaju po bosanski otpisuje gledajuć Latasu adut u rukavu. Nastavi čitati
Objavljeno u Bosanske Rune
Bilo da ga je Svevišnji k sebi uzeo izravno
i u Slavu izdigao drugog na mjestu njegovu
Bilo da se sve dogodilo u petak, zar je važno?
Bilo da ga je posinio Gospod po Svojem slovu
ili svjedočenjem onih koji s Njim čašu vina ispiše
i u Nedjelju je čas da se Stvoritelj slavi još više
da se Djelo djeteta po osobnoj volji njegovoj
začetog i rođenog da ljudima na ranu stavi povoj
zasadi uz svaku gorsku stazu u planini samotnoj
kojom mile ljudske sjene tražeć’ sebe u dječačkoj
slici Oca kojeg ne upoznaše do li u nadi Uskršnjoj.
Objavljeno u Bosanske Rune
Admiralu Mahiću, autoru pjesme Pag
Upisavši kako slijedi:
I Sina
I Duha Svjatoga,
Amen!
Ljubiti žene koje su ljubile Admirala bilo bi svetogrđe,
Ljubiti osamu u hladu masline koja je njemu dala spokoja,
Bilo bi kao da si mu oteo njegove uspomene najslađe.
I milovan biti odbljeskom boje s kamenog kista ispod aloja,
Pa makar i na otoku Pagu kamo ni lički vukovi ne salaze,
Piti vino i tijelo miruhom povijesti pokrivati ukraj staze,
Nikad, nikad ne treba buditi Admiralom oćutane krajobraze!
A ipak kročiti na kamenu ponjavu kojom nebeska bića gaze!
Domovino sanjaj konačno svoj podnevni san o kosteliću i o mirti!
Ispod sunčeva sača jedan dječak je najzad ukrao morski žal od smrti
Dječak koji imao je srca u kostima pradjedovskim zapjevati
Kanconu smilja i sunovrata kad mu u san nasmiješena uđe mati.
Sine Admirale, ne ponesi kamena s otoka rekla Gospa od Škrpjela,
Sine Admirale, ne zaboravi na nebeskom oknu odškrinuti krilce,
Sine Admirale, pazi da bi PetarPelazgova mazga redovito jela,
Da prazne čaše ne budu za Tina, Tomu i druge domovinske pilce.
Objavljeno u Bosanske Rune
